Čujem naziv toga odličja i to me tjera misliti
O ljudima koji su me spasili.
Ja pitam i pitam O, moj dragi Bože
Bih li ja mogao učiniti takvo što?
Kada bi u moru mržnje stajao moj dom    
Bih li u njem’ zaklonio strančeva sina?
Bih li bio spreman zajedno sa svojom obitelji
Biti neprestano zastrašivan zlom?
Besane noći osluškivanja zvukova
Osluškivanje koraka toga zla.
Bih li bio sposoban razumjeti svaki znak?
Bih li bio spreman na to, bih li mogao prolaziti
Među onima koji bi me mogli izdati
Ne tijekom jednoga dana, jednoga tjedna, već tako mnogo godina!
Tu je nepovjerljivi susjed, tamo pogled, ovdje zvuk -
Prijetnja onome koji toplo, bratski steže moju ruku...
Nemajući nikakve naknade, nemajući ništa od toga.
Jer čovjek se prema čovjeku treba odnositi ljudski.
Jer se tada ljudi iskazuju.
Stoga Te, Bože, pitam ponovno i ponovno:
Bih li se i ja tako ponio da sam bio na njihovu mjestu?
Oni su išli u rat svakoga dana,
Oni su svijet učinili mjestom za mene.
Oni su to bili, ti stupovi, braća Pravednici,
Na kojima do danas počiva svijet.
Zbog vaše odvažnosti i srdačno pružene ruke,
Pravednici,  ja vam se klanjam.