priredila Marija Bagarić, 2.a
|
|
Kada je židovska obitelj Sonnenschein došla iz Ptuja u Bosanski Novi tražeći sigurnost, trebala se nastaniti kod druge židovske obitelji. Kako zbog složene situacije nije bilo dobro da svi budu na okupu, Sultanija Kapetanović ih je pozvala u svoju kuću. Grad je bio mali, ništa se nije moglo sakriti, pa su obavijestili susjede da su ugostili jednu slovensku obitelj. Iskoristili su i svoje obiteljske veze s ljudima angažiranim u ustaškoj policiji i u ustaškom stožeru. Tako su Hinko, njegova žena i dvije kćeri, Fanika i Vera, živjeli s Kapetanovićima kao jedna obitelj. U jesen 1942. situacija se pogoršala, pa je Hinko tražio način da stupi u kontakt sa švicarskim konzulatom u Zagrebu. U tome mu je pomogao Šemso, izlažući se velikoj opasnosti. Za nekoliko dana iz konzulata su stigli papiri za sve članove židovske obitelji i oni su otišli u Švicarsku. Tako su izbjegli svoju propast. Ali nakon toga su došli teški trenuci za obitelj Kapetanović: majka Sultanija i dvije kćeri, Esma i Vasva, protjerane su u Prijedor, a treća kći, Hasna, uhićena je u Petrinji. Odatle je odvedena u Zagreb, pa u Staru Gradišku. Ubrzo nakon povratka kući, majka je umrla, a nako rata i Hasna, vjerojatno zbog patnji proživljenih u zatvoru. Šemso je uspio izbjeći ustašku osvetu skrivajući se kod partizanskih simpatizera u Dugom Selu, Novskoj i Kutini, odakle je 1943. otišao u partizane, gdje mu je bio i brat Hajro. Sonnenscheinovi su poslije rata došli zahvaliti na pomoći koju im je obitelj Kapetanović nesebično pružala u teškim trenucima, a nastanili su se u Izraelu odmah po njegovom osnutku. Pravednicima su proglašeni majka Sultanija Kapetanović i njena djeca: Šemso, Hasna, Vasva, i Esma. |
| Šemso Kapetanović 1971. godine | |
|
|
|
| Vera Sonnenschein Zeitlin s obitelji | |
|
priredila Marija Bagarić, 2.a |
|