Holokaust:
naziv kojim se, prema postupku spaljivanja žrtve do pepela u grčkome
poganskom obredu, koji se naziva holokaust, nakon Drugoga svjetskog rata
nazvao pokušaj istrjebljenja židovskoga naroda u dijelovima Europe koje
je zaposjeo nacizam, u kojemu je smrtno stradalo oko šest milijuna Židova
Holokaust
nije nastao preko noći. Antisemitizam, koji mu je prethodio, neodvojiv je
dio europske povijesti. Nema europskog naroda koji ne bi imao dužih ili
kraćih antisemitskih razdoblja ili događaja. Tijekom Srednjega vijeka
antisemitizam se temeljio na ideji o židovskoj krivnji za smrt Isusa
Krista. Progoni zbog toga mogli
su se izbrisati krštenjem, a nasilje u ime osvete za tu krivnju
bilo je, iako oštro i okrutno, sporadično i u relativno malim
razmjerima. No Novi je vijek donio rasnu mržnju, ideju da su narodi
indoeuropskoga podrijetla bili plemenitoga, a ostali, primjerice Židovi,
neplemenitoga soja, nevrijedni ili manje vrijedni života. Takva se ideja
javlja već u 18. i 19. stoljeću, da bi tijekom četiriju godina petoga
desetljeća 20. stoljeća dosegnula svoj krajnji i tragični vrhunac. To
najtragičnije razdoblje židovske povijesti, hebrejski nazvano Šoa
(Velika nesreća, Veliko stradanje), poznato je pod nazivom Holokaust.
Nacional-socijalizam je slavenske narode označio nevrijednima, dodjeljujući
im ulogu budućih robova u germanskih gospodara, dok Židovima (i Romima)
namjenjuje potpuno istrebljenje. Načelo rasnoga antisemitizma, prihvaćeno
i proglašeno zakonom isprva tek u Njemačkoj poslije 1933. godine (kada
Adolf Hitler postaje njemačkim kancelarom, a njegova Nacional-socijalistička
stranka dolazi na vlast), zakonski razrađeno 1938., proširilo se
Hitlerovim nasilnim osvajanjem Europe i na druge krajeve. Protužidovske
zakonske mjere počele su već samim Hitlerovim osvajanjem vlasti u Njemačkoj,
pogoršavale su se iz godine u godinu dodatnim zakonskim ograničenjima,
da bi od 1938. Židovima u Njemačkoj (i područjima pripojenima
takozvanom Trećem Reichu) rasnim zakonima bila oduzeta osnovna ljudska
prava, a život im postao posve opasan i gotovo nemoguć. Godine 1939. počinje
Drugi svjetski rat; Njemačka pokorava Poljsku, zajedno s njezinih tri i
pol milijuna Židova. Zaposjednuta je zatim i Francuska, istočna i
jugoistočna Europa, a krajem ljeta 1943. njemačka vojska ulazi i u
Italiju. Samo neutralna Švicarska ostaje pošteđena kao otok u moru
nacizma, pružajući utočište ponekome Židovu koji se uspio probiti do
nje.
Napustivši
različite prijašnje planove protiv Židova, Hitler od ljeta 1941. godine
započinje provoditi takozvano Konačno
rješenje židovskog pitanja: potpuno istrjebljenje Židova. Milijuni
Židova na zaposjednutim područjima ubijeni su ili su nagurani u teretne
vagone bez vode, hrane i osnovnih higijenskih potreba, prevoženi
stotinama, pa i tisućama kilometara do koncentracijskih logora. Tamo su
ih snašli nasilje, pljačka, uniženje ljudskog dostojanstva i okrutno
zadana smrt., samo stoga što su bili Židovi. Oko šest milijuna Židova,
između polovine i dvije trećine svih tada živućih Židova, našlo je
smrt u tome tragičnom razdoblju koje je ukupno trajalo četiri godine. U
provođenju plana za uništenje Židova naciste su u osvojenim zemljama
podržavale kvislinške državne tvorevine ili mjesni simpatizeri i
suradnici.
Tako je bilo
i u Hrvatskoj, gdje je ustaška kvislinška paradržava Nezavisna Država
Hrvatska visokom djelotvornošću surađivala s njemačkim nacističkim
okupatorima na uništenju Židova kao naroda. Jedan dio hrvatskih Židova
je stradao izvan zemlje, u nacističkim logorima, no najveći je dio
stradao u zemlji, najviše u koncentracijskom logoru Jasenovcu.
Više desetina tisuća progonjenih europskih Židova (prema nekim
procjenama i mnogo više, do nekoliko stotina tisuća), medu njima i nekoliko stotina u
Hrvatskoj, spašeno je uz pomoć crkvenih vlasti i ureda za useljenje nekoliko zemalja, te dobrotom i hrabrošću
Pravednika medu narodima, ne-Židova koji su, zanemarujući nemoralne zakonske zabrane,
spašavali Židove od progona.
Adolf Hitler i njegovi sljedbenici opstali su na vlasti tek nešto više
od dvanaest godina, ali lice svijeta dramatično je osiromašeno tim
razdobljem. Europa je bila uništena, nepovratno je satrt naraštaj Židova
koji je Europi i njezinim narodima dao golem, cesto odlučujući kulturni
i znanstveni prinos. Iako kobno ranjeni gubitkom gotovo dvije trećine
pripadnika, Židovi su kao narod preživjeli Šoa,
Holokaust, a prorijeđene, osiromašene, većinom staračke zajednice i
dalje žive na područjima najjače pogođenima istrjebljenjem, gdje je u
nekim židovskim općinama uništeno i svih sto posto pripadnika
zajednice. Iz pepela Holokausta rodila se Država Izrael, čiji je
nastanak bitno ubrzan tragedijom kroz koju je židovski narod netom bio
prošao.
Priređeno prema knjizi:
Julija Koš “Alef
bet židovstva”, Zagreb 1999.
|