|
Poštovani uzvanici, uvaženi predstavnici memorijalnog centra Yad Vashem, gospodine ambasadore Države Izrael, gospodine glavni tajniče Svjetskog Židovskog Kongresa, dragi profesori, učenice i učenici, Okupljeni smo danas ovdje, kao svjedoci dodjele jedinstvenih priznanja, titule "Pravednika među narodima". Ta titula dodjeljuje se poslije temeljitog ispitivanja i utvrđivanja činjenica onima koji su u vrijeme Drugog svjetskog rata, na područjima pod vlašću Hitlerova nacizma i njegovih satelita, a uz cijenu ugrožavanja vlastitih života, spašavali Židove. Za one koji to ne znaju, a osobito za one koji se prave kao da ne znaju, vrijedi reći, odnosno ponoviti. Nacistički je režim izradio monstruozni plan uništavanja čitavog jednog naroda, Židovskog naroda, koji je, stjecajem povijesnih okolnosti, stoljećima živio raštrkan u mnogim zemljama svijeta, ali u najvećem broju u Evropi. Židove se najprije sustavno lišavalo osnovnih prava, diskriminiralo ih se na svakom koraku, a potom se prišlo tzv. konačnom rješenju - slanju u koncentracijske logore u kojima ih se u tisućama, desecima i stotinama tisuća, milijunima - ubijalo. Naša mlada generacija mora znati da je ustaški režim koji je uspostavljen uz pomoć njemačkog i talijanskog okupatora, na području kojega je držao pod svojom kontrolom, radio isto što i Hitlerovi nacisti - možda samo malo manje organizirano, i još brutalnije. I ovdje Židovima je najprije zabranjivano ovo ili ono, na primjer nisu smjeli stanovati u središtu grada, nisu smjeli posjedovati radio prijemnike i telefone, izbacivali su ih s posla, a potom su sakupljani i u transportima slani u logore smrti, od kojih je najpoznatiji bio Jasenovac. Treba reći i to, da su u logorima završavali ne samo Židovi, nego i Srbi, Romi, a i Hrvati koji su bili politički protivnici ustaštva. Naravno, tvrdnja kakvu ste u proteklom desetljeću mogli čuti, da je to, naime, izmišljeno, te da su u logore slani samo oni koji su rušili ustašku državu, ta je tvrdnja čista laž. Zar možete zamisliti da su državu rušila djeca od 3, 5 ili 8 godina? Ili starci od sedamdesetak, pa i više od 80 godina? A i oni su završavali u logorima i slani na stratišta, samo zato što su bili pripadnici određene vjere, odnosno nacije. Zapamtite: samo zato! No, kao i posvuda, i u Hrvatskoj je bilo poštenih, a usto i odvažnih ljudi. Vidjeli su, a neki i samo naslutili, što se događa i pružili su ruku spasa svojim židovskim sugrađanima. Nisu pri tome mislili na sebe, odnosno svjesno su ugrozili vlastite živote, ali nisu se htjeli pomiriti s nepravdom i nasiljem. Kada je poslije Drugog svjetskog rata uspostavljena Država Izrael, država Židovskog naroda, podignut je memorijalni centar Yad Vashem koji podsjeća na milijune žrtava holokausta: da se ne bi zaboravilo i da se ne bi ponovilo. Ustanovljeno je i posebno priznanje za one koji su, po cijenu ugrožavanja vlastitih života, spašavali Židove - nije uopće važno jesu li spasili jednoga, šestero, ili dvadesetero. Važno je da su to činili i da su pri tome zanemarili vlastitu sigurnost. Izrael ih je nazvao "Pravednicima među narodima". Nije ovo prvi puta da se takvim ljudima iz Hrvatske odaje počast. No, prvi se puta to radi u jednoj školi, među mladima - upravo zato što je neizmjerno važno da mladi znaju pravu istinu o onome što se događalo u prošlosti, pa i u Drugom svjetskom ratu, da znaju kako ima onih čijih se djela moramo stidjeti, zbog čega sam ja, kao predsjednik Republike Hrvatske, prošle godine u Izraelu izrekao javnu ispriku i žaljenje, ali i da ima onih na koje moramo biti ponosni. Skupina takvih ljudi, časnih i hrabrih ljudi, danas je među nama. Želio bih da nitko od nas ovdje prisutnih ne zaboravi današnji dan, da ne zaboravi zašto smo se okupili, da ne zaboravi ove hrabre ljude koji su nam pomogli da današnja Hrvatska može uzdignutog čela biti član demokratske zajednice naroda i država. Mi ne smijemo zaboraviti prošlost, ni ono što je u njoj bilo slavno, ali ni ono što obično nazivamo njenim tamnim stranicama. Mi ne smijemo dozvoliti tzv. povijesnim revizionistima da prošlost falsificiraju. Ne kaže se bez osnova da je onaj tko ne nauči lekciju iz povijesti, osuđen da tu povijest ponavlja. Povijest Židovskog naroda, ne i samo njega, ali njega najviše, u Drugom svjetskom ratu bila je užasna. Ta se povijest nikada i nigdje ne smije ponoviti. U tome će pomoći i "Pravednici među narodima" kojima danas odajemo počast, obični, ali veliki ljudi koji nisu pristali na to da samo iz prikrajka gledaju što se zbiva, već su, onoliko koliko su mogli, i kada su mogli, i sami intervenirali, pretvarajući se iz svjedoka povijesti u njezine kreatore. Neka nam njihovi primjeri budu vječna pouka. |