Odvažni,
plemeniti ljudi jakih moralnih načela bili su spremni izložiti se
opasnosti pružanjem pomoći Židovima u doba nacističkih progona. Bilo
je to veoma opasno, jer zakoni su određivali osobito oštre kazne za to.
No, ipak, mnogi su izlagali svoj život opasnosti pomažući progonjenim
Židovima. Nakon završetka najveće nesreće što je Židove zadesila
tijekom njihove teške povijesti, uspostavljena je 1948. godine Država
Izrael, kada su Židovi mogli odati i službeno priznanje hrabrosti i
plemenitosti spašavatelja. Tako je nastala zamisao o proglašavanju spašavatelja
Pravednicima medu narodima svijeta.
Sam naziv ove
počasti potječe iz biblijskih apokrifa, midraša,
gdje se kaže: Pravednik iz drugih
naroda služi Svetome. Izraelski parlament, Kneset, donio je 1953.
godine na temelju Zakona o sjecanju na mučenike i junake odluku o
osnivanju nacionalnog spomen-mjesta Yad Vashem, ustanove za čuvanje
sjecanja na stradale židovske zajednice i na one pripadnike naroda
svijeta koji su tijekom Holokausta izložili opasnosti vlastiti život spašavajući
Židove. Ova ustanova obuhvaća muzej, knjižnicu i istraživački odjel,
a smještena je na rubnim obroncima Jeruzalema, okružena drvećem koje je
posađeno u čast Pravednika. Zakon donosi naziv za njih Hasidei
ummot ha-olam (Pravednik medu
narodima svijeta).
Odličje
za Pravednike sastoji se od medalje i povelje o priznanju. Pravednikom
medu narodima svijeta može biti proglašena samo nežidovska osoba koja
je u vrijeme Holokausta pružila odlučujuću pomoć izlažući svoj život
i sigurnost opasnosti od progona prema odredbama takozvanih rasnih zakona.
Naslov Pravednika osigurava pravo na postavljanje u parku na prostoru Yad
Vashema u Jeruzalemu ploče s imenom Pravednika i imena zemlje iz koje
potječe (dok je bilo mjesta, za svakog Pravednika sadilo se drvo). Ovo
priznanje najveće je odličje koje ne-Židov može primiti od Države
Izrael. Ono simbolizira zahvalnost i vječno sjecanje na žrtvu što su je
Pravednici podnijeli za spas Židova kao naroda. Stoga je na medalji koja
se uručuje Pravedniku upisana talmudska rečenica: Onaj
koji je spasio jednu osobu, kao da je spasio čitav Svijet. Najdublji
je smisao ovoga odličja u vječnoj vezi koja nastaje između Pravednika i
židovskoga naroda.
Pravo na
predlaganje za odličje Pravednika ima spašena osoba i svatko drugi tko
zna pojedinosti spašavanja. Postupak za priznavanje vodi se na temelju
dokaza, uz svjedočenje osoba koje su bile nazočne spašavanju, odnosno
koje su u doba spašavanja imale spoznaju o određenome činu spašavanja.
Osoba može biti proglašena Pravednikom i ako trenutno spašavanje nije
bilo konačno, odnosno ako je spašena osoba na kraju ipak stradala.
Komisija Yad Vashema radi u dva stupnja, redovitom i prizivnom, a odluke
donosi na temelju svjedočenja onih svjedoka, židovskih i nežidovskih,
koji su osobno nazočili spašavanju, te koji su u to doba bili stariji od
dvanaest godina. Odluka o priznavanju Pravednikom donosi se na temelju
propisanih kriterija Yad Vashema, od kojih je najvažniji izlaganje životnoj
opasnosti prigodom pružanja pomoći. Nemoguće je otkriti sve slučajeve
pružanja odlučujuće pomoći progonjenima, no usprkos svim teškoćama,
svakodnevno se otkrivaju slučajevi spašavanja i proglašavaju novi
Pravednici. Do sada je ukupno proglašeno oko 16.000 Pravednika.
.
Priređeno prema knjizi: